Kako se prelazi iz negativnog u pozitivno?

Negativnosti su sastavni deo naših života, toliko smo se srodili sa njima da ih često doživljavamo kao krajnje normalnu i očekivanu stvar. A kada ipak nije tako, naš mozak ih procesuira kao opasnost i razmišlja o tome kako opstati u najgorem scenariju. To je zakon opstanka. Prirodna reakcija je: ili napad ili beg. Autor knjige Zašto zebre ne dobijaju čir objasnio je da je za njih stres trominutni napad predatora. Posle toga, ili nema vas ili nema stresa. Ljudi drugačije doživljavaju stres – oni su pod konstantnom anksioznošću, podstaknutom najrazličitijim okolnostima: situacijama na poslu, obavezama prema bankama, brigom o deci ili ostarelim roditeljima… Sve ovo izaziva gotovo iste fiziološke reakcije kao napad životinje. Hronično lučenje hormona stresa kortizola može izazvati mnogo toga lošeg po naše fizičko i mentalno zdravlje. O tome počnemo da razmišljamo, nažalost, tek kada bude kasno. Naravno, čovekove emocije i mehanizmi se ne uključuju i isključuju na dugme i u praksi to ni približno nije jednostavno kao što zvuči u teoriji, ali – vredi pokušati. Nije lako (možda je i nemoguće) biti pozitivan uvek i po svaku cenu, ali na nama je da se maksimalno potrudimo, jer od toga koliko ćemo u tome uspeti zavisi kakav će nam život biti. Mnogi ljudi postaju (neki i ostaju) depresivni kada im se dogode loše stvari. U takvim situacijama je veoma teško fokusirati se na pozitivne misli. Neprekidno potišteno duševno raspoloženje u krvi stvara otrove, katastite, dok osećaj radosti i zanosa stvara hemijske reagense dobrog delovanja, anastate. Otrovi koji se „rađaju” iz kajanja, i uopšte iz lošeg raspoloženja, napadaju ljudski organizam i dovode do vidljivog telesnog propadanja. A to nikako ne želite sebi. Ono što psiholozi preporučuju jeste da primenite „break pattern“, odnosno da promenite okruženje, jer ćete zaustaviti neprijatne misli. Naterajte sebe da otputujete u drugi grad, da posetite muzej ili knjižaru, da popijete kafu sa ljudima koji vam prijaju…, na silu, čak iako to ne želite i mislite da nemate snage. Sigurno će vam perspektiva drugih ljudi pomoći da otkrijete „da ste samo okruženi idiotima“. Bolje je da pogledate oko sebe nego da konstantno preispitujete svoje postupke. Seneka je rekao: „Mi se češće plašimo nego što smo povređeni, i više patimo od imaginacije nego od realnosti.“ I zaista ima istine u tome.

Tajna pozitivnog mišljenja krije se u pronalaženju nečeg dobrog svakoga dana, zbog čega ćemo biti srećni i zahvalni. Počnete li da razmišljate na ovaj način i pritom zapisujete samo tri lepe stvari koje su vam se dogodile svakog pojedinačnog dana, uvidećete posle nekog vremena da nije sve tako loše. Preusmeravanje misli je veoma važna i korisna veština, koju treba praktikovati svakodnevno, kada za to ima razloga. Postoji i tehnika zaustavljanja mračnih misli – vrlo jednostavna, a delotvorna: stavite gumicu oko članka ruke (kao narukvicu) i čim se pojavi loša misao, vi zategnete i pustite gumicu da vam nanese bol na ruci. Na taj način, mozak će povezati fizičku bol sa lošim mislima i smanjivaće ih vremenom. Kada vam je teško, osećate se loše, ili želite da pokrenete pozitivne promene, možete praktikovati i tehniku vizualizacije. Meni se ona pokazala kao veoma učinkovita. Dopustite svom umu da kreira mentalne slike u kojima uživate jer ste ostvarili neki lični cilj. Možete koristiti „zid želja“ da podstaknete svoj um da podsvesno traži rešenja i vodi vas ka realizaciji. Ljudi se lako sporazumevaju slikama, jer „slika govori više od hiljadu reči. Reči mogu biti pogrešno protumačene. Sa slikama nema greške. (Na primer, za jasno pozicioniranje brenda i proizvoda, kreativne agencije koriste „moodboard“ kolaž, koji se sastoji od slika osoba koje su tipična ciljna grupa, od slika atmosfere koja je karakteristična za korišćenje, i od prikaza boja, fontova i simbola koje će ih učiniti autentičnim. Ili, primer koji je poznat svima koji gledaju kriminalističke filmove – i dalje se za rešavanje kompleksnih slučajeva koristi zid sa izlepljenim slikama zločina, u koji svi gledaju, pokušavajući da povežu mesta, žrtve i potencijalne osumnjičene da bi se došlo do ispravnog zaključka.) Neko je rekao da su slike veoma moćne jer ostaju urezane u sećanju, a onda mozak podsvesno radi na rešavanju situacija.

Uvek postoji i alternativni „pain management program“, koji podrazumeva konzumiranje tableta za psihičko balansiranje. Nisam protivnik hemije na određeno vreme, sve dok se postiže željeni rezultat, ali ne treba očekivati da će tablete umesto nas rešiti bilo koji problem, jer neće, ako ne uradimo nešto po pitanju menjanja sebe i svog načina razmišljanja i doživljavanja života. Pametno upravljanje razumom i emocijama i ostvarivanje balansa među njima siguran je put ka psihičkom zdravlju, ali i ka svakom uspehu.

Sve je više primera mentalnih disbalansa u poslovnom svetu, što je sasvim logičan sled, jer su svi pod neprekidnim pritiskom i stresom. Razlika je jedino u tome kako su dospeli u takvo stanje: jedni jer su preterano ambiciozni i uvek žele više (teško je prihvatiti lična ograničenja i biti realan, a svako neostvarenje je predvorje anksioznosti i depresije), a drugi jer su konstantno ugnjetavani od strane ovih prvih. Najvažnije je da ostanete samosvesni i ne izgubite samopouzdanje, jer ćete onda izgubiti sebe. Treba biti mentalno jak, suprotstaviti se „nasilnicima“ i ne pristajati na ulogu žrtve. Ako želite nešto da promenite, skupite snagu da probate – možda i uspete. Jedini siguran neuspeh je ako se niste ni usudili da nešto promenite. Ne treba trpeti, treba tražiti svoje pravo i boriti se, ići napred i ne zadovoljavati se utešnim nagradama, neadekvatnim zamenama, ostacima… Treba biti svestan svireposti, koja je sastavni deo realnosti. Ne računajte na pomoć drugih. Ne dopustite da na vas negativno utiču stvari koje se ne odvijaju onako kako biste vi hteli. Budite promišljeni i studiozni, jer uvek postoje alternative. Ukoliko neko poseduje istinske kvalitete, svetla budućnost je tu, samo treba sačekati i – izdržati. Jedino Kalimero može biti simpatičan kada bez prestanka uzvikuje i jadikuje: „Pa, to je nepravda! Prava pravcata nepravda!“, a mi ostali, koji živimo u realnom, surovom svetu, moramo da se borimo, idemo napred i uporno stremimo ka višem cilju. Jaki ljudi ne slušaju šta će reći svet. Njima često zavide, sumnjaju u njih, napuštaju ih… Usamljeni su, iznad ambisa, ali – srce zna da su dobro, i pored svega.

Uspeh nikada nije konačan. Neuspeh nikada fatalan. Treba hrabrosti i vremena da se saberu. Prihvatite da život često nije fer, i vi tu ništa ne možete da uradite. Ono što vam treba, pre svake borbe, jeste – promena, ali ona koja se odnosi na vas, a ne na druge.

 

 

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest